уторак, 16. јануар 2018.

Sedmica


Čitava ta priča o sedmicama počela je ubrzo nakon našeg venčanja. Upravo u to vreme krenula je još jedna pomama i potera za sedmicom na Lotou, nije je bilo više od pola godine, nakupile se parice, svi igrali a nas dvoje razmišljali šta bi, kad bi... 


Zamisli da dobijemo sedmicu na Lotou! Hahahahahah jbte de bi nam bio kraj! - i moja i njegova prva misao. A onda i nadogradnja.

1. Prvi udar

On: ja bih nastavio da radim.
Ja: ti nisi normalan! Imao bi tri miliona evra na računu i ustajao bi u tri ujutro da voziš tramvaj, ma sigurno, evo verujem.
On: radio bih još jedno mesec dana i za tih mesec dana bih zajebavao sve redom, i raspored, i šefove, i putnike... ma sve... ne bi znali šta ih je snašlo hahahah. Ono ostavim tramvaj na sred šina kod Vuka i odem na kafu...
Ja: kretenu! Kupi onda tramvaj i idi u privatnike!!!
On: ti nisi normalna, to košta dva miliona! Samo bi pare trošila!

2. Majstori

On: nećeš verovati ali onaj idiot mi se nije ni javio! Pet dana ga čekam i ništa. Javili kišu i opet nećemo ništa moći da uradimo. Majke mi, da sad dobijem sedmicu na Lotou, kunem ti se istog trena bismo se spakovali i otišli u tri lepe, našao bih nekog arhitektu i uvalio mu sve ovo i rekao mu nek košta šta košta, kad se vratim da je gotovo. I tako mi sedimo na plaži a on nam na skajp i vajber šalje slike i projekte a mi zakeramo: a da kujna bude tri metra levo, ulazna vrata deset santima bliže prozoru, a bazen da je okrenut ka jugu, a sa terase sa sprata da mogu da skačem naglavačke u njega!

3. Radoznali

Pijemo kafu na terasi, leto, ni jedno nije pričljivo u pola šest ujutro.
S ulice: Dobro jutro komšo. Dobro jutro. Kako je komšo? Evo, dobro je. Uživate, a? Malo.
On: samo da dobijemo tu sedmicu na Lotou, kunem ti se podići ću zid oko celog dvorišta da niko ne može da vidi šta radimo, da mogu ko čovek ujutro da popijem kafu i da me niko ništa ne pita.
Ja: Jes, pa da živimo ko u katakombi, ne dolazi u obzir, alergična sam na te  zidine oko kuća.
On: A kad već imamo para, što je ne bi uradili od PVC stolarije? Zamisli, PVC ograda svud oko kuće, sve prozor do prozora, ili još bolje - balkonska vrata do balkonskih vrata...
Ja: a da stavimo duple prozore?
On: a što duple? Zbog izolacije?
Ja: Jes, izolacije... pa prozor tamo, prozor vamo a između da nam Milica ishekla zavese!
On: I da budu na dugme! Pa kad prolaze mi samo stisnemo dugme, bzzzzzzzzzzzz zavesa se navuče pa zevaj sad vamo!
Ja: I da nam ograda bude jedini vidljivi objekat iz svemira pored Kineskog zida hahahah
On: Beogradska hronika nam ne gine!

4. Kvar

Dva dana kola kod majstora. Od stanice do kuće 600 m od čega 400 dupke uzbrdo. Do hidranta i nekako, od hidranta bogu dušu dati. Ja navikla, kola ne vozim, ali on...
On, vraća se s posla, vrućina, upravo planinario do kuće, hiperventilira, kreće s kapije: Slušaj vamo, kad dobijemo tu sedmicu na Lotou, znaš šta ću da uradim? A? Vala napraviću žičaru odozdo od stanice pa do vrha brda! Čitav komšiluk ima ruke da mi ljubi! Ima da budem ko onaj Brando!

5. Nesrećnici

On: jesi pročitala u novinama za one budale što su dobili premije na Lotou tamo u Americi. Budale, budale... sve stukli i spiskali na budalaštine... kupio kola od pola miliona dolara, kockao se, razveo se, posvađao se sa svom rodbinom... sačuvaj me bože ludaka. Ja da dobijem sedmicu na Lotou ja bih znao šta bih. Kupio bih neka normalna kola, ništa veliko, nikakva mečka i bembara, normalno. Da me boli uvo ako ih negde izgrebem. Putovali bi, posao me više ne bi video, ne bih im se ni javio samo bih nestao pa nek se pitaju... a rodbina i prijatelji - šta kome treba to bi smo im kupili... ako nekome treba stan, eto mu, kome trebaju kola, i to... jel treba za školu, na!, al da više niko ni dinara ne traži od nas! A mi putujemo...

6. Glavuča

Ja: ne mogu da verujem da je neko dole na stanici bacio celu volovsku glavu sa sve rogovima! Koliki idiot treba da budeš da zakolješ vola, a onda glavuču jednostavno baciš pored puta! Znači, da me strefi ta sedmica, kunem ti se, postavila bih skrivene kamere na svaku banderu, svakoj stoci koja đubre baci na ulicu bih to isto đubre vratila u dvorište, a snimak bih mu objavila na internetu da mu se majka i tajka ponose! Stokaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!

7. Na službenom putu

Ja: niiiikome niiiiišta ne bih rekla. Niiiišta! Samo se spakujemo i krenemo. Odemo do Kon-Tikija i kažemo onom bradatom: slušaj matori, evo ti pare, mi sad idemo na Kubu, ti nama jednog vodiča da nas voda kuda mi hoćemo i da ne dosađuje i koktele da nam muti, pa kad nam Kuba dosadi mi, recimo, hoćemo na Madagaskar a ovaj tvoj hop! sve organizovao, pravac avion i na Madagaskar. Pa odatle u Rusiju na Bele noći, pa ako je mnogo ladno ajd opet južnije, i tako dok nam ne dosadi... A za šuške ne brini, neće da presuši! Bar jedno šest meseci dušom da danemo! Samo razglednice šaljemo našima da znaju da smo živi. I niiiiiiiiiiiiiiiikom niiiiiišta ne govorimo, ništa!

8. Odžačar

On, dere se s krova: da sam dobio onu sedmicu na Lotou, ne bih se ja sad mlatio sa čišćenjem odžaka! Ne bih znao ni da imam odžak!

9. Ljubav

On: da nas strefi ona sedmica, otišao bih u Englesku, u onu odgajivačnicu i kupio bih buldoga. Šta košta da košta, ali da je pravi. Taj bi kod nas uživao!

10. Skromnost

On, pre neki dan, uz ručak i reklamu za novi rekordni potencijalni dobitak na Lotou: da dobijemo sedmicu na Lotou, kupio bih neka dobra kola. Možda čak onaj veliki Fiat 500.

11. Medijska eksponiranost

On: Kad dobijemo sedmicu... šta misliš, da li bi mi ovi s RTS-a dozvolili da se pojavim u II Dnevniku? A? Platio bih, šta sad, koliko to može da košta? Mislim, onaj sat kad otkuca, pa ona špica, pa se onda pojavim ja, samo sedim, ćutim i gledam u kameru, i tako čitav minut, a onda onaj što vodi dnevnik krene s Dobro veče dragi gledaoci kao da ništa nije bilo. Šta misliš, kakva bi se tu frka digla, te ko je onaj, te jeste li ga videli, šta je hteo, što je ćutao, šta oće... Ma o tome bi sigurno pisale sve novine bar mesec dana! A onda kad se situacija malo slegne a ja ponovim sve to ali samo s predsednikom pored mene, ali posle jedno deset sekundi mu samo odmahnem rukom da mi se makne iz kadra i tako nastavim da sedim sam. Čitav minut, i onda opet onaj voditelj. A je l' bi se pitali koji sam kad tako mogu ladno da odmahnem predsedniku a on mora da ustane i ode, hahahahha! Pa onda ovi s posla "mi ga znamo, to je onaj što zabušava" a niko im ne veruje jer ja sam jedna velika mi-ste-ri-ja!


P.S. Loto smo zadnji put uplatili tamo pre jedno deset godina, za Novaka dobili peticu, radovali se kao mala deca, bila negde oko 200 evrića, odmah sutradan ih potrošili, kako došle tako i otišle, da nas ne tera maler!

Ali uvek možemo da maštamo 😃😃😃

Ovaj post će se vremenom nadograđivati, nismo još ni na pola puta <3<3<3

Copyright by Vikend Kuvarica. Sve fotografije i tekstualni sadržaj na ovom blogu delo su autora bloga i isključivo su vlasništvo autora. Svaka neovlašćena upotreba fotografija i sadržaja sa ovog bloga je kažnjiva u skladu sa Zakonom o autorskim pravima. 

















Нема коментара:

Постави коментар